Gospodin Hadžisalihović na tragu zlocina u Bijeljini/Bukres 1992
Bijeljina-Amir Hadžisalihović, čija je sestra Amira Sarajlić s porodicom ubijena u septembru 1992. godine u bijeljinskom selu Balatun, apelovao je u petak na sve nadležne institucije da učine dodatne napore kako bi istraga rezultirala da se pronađu i kazne odgovorni za ovaj stravični zločin.
U ovom semberskom selu su ubijene tri bošnjačke porodice - Sarajlić, Seimenović i Malagić. U nastojanju da se sazna istina o stradanju ovih porodica, Hadžisalihović se obratio ...
...za pomoć Komisiji za traženje nestalih BiH, Međunarodnom komitetu Crvenog krsta (MKCK) i Haškom tribunalu. Hagu je dostavio i određenu dokumentaciju i povezao ih sa osobom iz Bijeljine, koja je dala iskaz u svojstvu svjedoka s obzirom da je vidjela bošnjačke žrtve nakon zločina u Balatunu.
Hadžisalihović je dodao da je ambasador Dječje ambasade iz Međaša Duško Tomić, kojem je dao punomoć da ga zastupa pred Haškim tribunalom, tokom ove sedmice dostavio Tužilaštvu u Hagu dokumentaciju o stradanju Bošnjaka na području Bijeljine, među kojima i u vezi sa zločinom nad porodicama Sarajlić, Seimenović i Malagić.
Hadžisalihović je brat Amire Sarajlić, koja je ubijena zajedno sa svojom porodicom, suprugom Osmanom, te devetogodišnjom kćerkom Almom i šestogodišnjim sinom Admirom. Osim ove porodice iste noći u Balatunu ubijena je još jedna porodica Sarajlić, koja je u krvnom srodstvu sa prethodnom, a kuće su im jedna do druge u istom dvorištu u bijeljinskom naselju Bukreš.
Ubijeno je i pet članova porodice Malagić i četiri člana porodice Seimenović. Domaćinstva svih ovih porodica bila su u međusobnoj blizini u istom naselju.
Hadžisalihović, koji trenutno živi u Austriji, kaže da se posljednji put sa Sarajlićima čuo nekoliko dana prije zločina, kada je pričao sa sestričnom Almom, koja mu je rekla veselo da su svi živi i zdravi. Nekoliko dana poslije toga čuo je od prijatelja da mu je sestrina porodica, kao i druge porodice Sarajlić, Malagić i Seimenović, nestala u noći između 24. i 25. septembra 1992. godine.
"Sve do 1997. godine, kada sam prvi put nakon rata od 1992. godine došao u Bijeljinu, nisam znao šta se desilo sa sestrinom porodicom, a najteže mi je padala činjenica što ne znam šta je bilo sa sudbinom njene dvoje maloljetne djece", kaže Hadžisalihović.
Tada je, kako kaže, počela potraga za tijelima Sarajlića zbog čega se obraćao bezuspješno za pomoć policiji i međunarodnim organizacijama u Tuzli i Bijeljini. U tom periodu, preko jednog prijatelja, došao je u kontakt s muškarcem koji je bio radno angažovan u vrijeme zločina u selu Balatun, a koji se smatra jednim od vjerovatno rijetkih svjedoka koji su vidjeli tijela žrtava ujutro nakon noći kada se dogodio svirepi zločin.
Dodaje da je svjedok rekao da se sjeća da je među žrtvama vidio djevojčicu s velikom plavom mašnom na glavi, na osnovu čega pretpostavlja da se radi o sestrinoj kćerki Almi, a koja je često nosila mašne.
Ovaj svjedok obavijestio je potom o zločinu civilnu i vojnu policiju, koje su ubrzo došle na lice mjesta. Prema izjavama mještana, kako trvdi taj svjedok, pripadnici policije bacili su leševe u rijeku Drinu.
Od drugih prijatelja u Bijeljini, ističe Hadžisalihović, saznao je da je bijeljinsko naselje Bukreš, u kojem su živjele žrtve, noći uoči likvidacije bilo blokirano s dvije strane od strane policijskih snaga.
"Nakon što sam to saznao, obratio sam se tadašnjoj Stanici javne bezbjednosti Bijeljina. Jedan od rukovodilaca mi je na moja saznanja da su u naselju uoči nestanka svih tih porodica bili brojni pripadnici policijskih snaga, odgovorio da danas uniformu 'može da nosi ko stigne'", rekao je Hadžisalihović.
Nedugo nakon ovog događaja, preko jednog prijatelja, obratio se za pomoć policiji u Sremskoj Mitrovici, Srbija, jer se sumnjalo da su tijela otplutala rijekom Drinom u Savu.
"Imao sam na neki način sreće, jer sam naišao na razumijevanje dvojice policijaca u Sremskoj Mitrovici, od kojih jedan radi u Odjeljenju za krvne delikte. Zahvaljujući njihovoj pomoći uspio sam na osnovu fotografija tijela koje je izbacila rijeka Sava, identifikovati sestrinu kćerku Almu i još tri člana porodice Sarajlić", dodao je Hadžisalihović.
Kako kaže, u Sremskoj Mitrovici je saznao da su njihova tijela pronašli ribari na obali Save, odakle su nakon fotografisanja prebačena na patološku analizu u Novi Sad, a potom vraćena i sahranjena pod oznakom N.N. i brojem dosijea na groblju u Sremskoj Mitrovici.
Hadžisalihović je dodao da je, od ukupno 93 tijela žrtava pronađenih u Sremskoj Mitrovici, do sada identifikovano 18 članova porodice Sarajlić, Seimenović i Malagić, dok se još traga za četiri tijela.
"Stravičan prizor ubijenih ljudi"
Amir Hadžisalihović je naveo da mu je svjedok ubistava u bijeljinskom selu Balatun rekao da je u noći, između 24. i 25. septembra 1992. godine, čuo polučasovnu rafalnu paljbu. "Nakon dojave mještana da se dogodio zločin, on se s jednim kolegom uputio na lice mjesta gdje je zatekao stravičan prizor ubijenih ljudi, čija su tijela bila jedna preko drugih", precizirao je Hadžisalihović.
Njegov identitet nije želio otkriti s obzirom da je ovo lice već svjedočilo o zločinu pred haškim istražiteljima i predstavnicima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
